U evanđeoskim noćima Josip sluša upozorenje, prima smjer i bez odgađanja djeluje: uzima Mariju, sklanja Dijete, vraća se iz Egipta i bira sigurniji put prema Galileji. Noć tako nije samo odsutnost svjetla nego prostor prijemljivosti u kojemu slušanje prelazi u konkretnu poslušnost.
Njegovo razlučivanje potvrđuje se spremnošću da primljenu riječ utjelovi u djelu. — Noć sv. Josipa
↗ Otvori u vrtu →