Kršćanska askeza polazi od metafizičkoga optimizma: tijelo, materija, spolnost, rad i cijeli stvoreni svijet dobri su jer ih je Bog stvorio. Istodobno prihvaća povijesni pesimizam: grijeh je poremetio čovjekovu volju i odnose prema dobrima, pa dar lako postaje idol i sredstvo prisvajanja.
Odricanje zato ne ratuje protiv stvorenja, nego protiv neuređena odnosa prema njemu. U Kristu križ postaje put kojim se narav oslobađa i vraća svojemu izvornom cilju — zajedništvu ljubavi. — Introduction to Spirituality, str. 125–162
↗ Otvori u vrtu →