Krštenje ne daje samo novu obvezu ni vanjsku pripadnost Crkvi. Posvetna milost uvodi osobu u odnos Oca, Sina i Duha: ona postaje posvojeno dijete koje treba postupno usvojiti način života Božje obitelji. Zato je cijeli duhovni razvoj sazrijevanje već primljenoga dara, a ne traženje nekoga drugog života izvan krsne milosti.
— DUHOVNI NAUK SESTRE ELIZABETE OD PRESVETOG TROJSTVA
Pisma pokazuju kako taj nauk postaje jezik pratnje: Elizabeta ne poziva primatelje da pobjegnu od svojih obiteljskih i radnih okolnosti, nego da u njima otkriju nastanjenu dubinu duše u kojoj Trojstvo već prebiva. — Pisma iz Karmela MOC, Duhovno praćenje polazi od konkretne osobe
Krsni temelj daje toj poruci univerzalan doseg. Trojstvena prisnost nije povlastica klauzure ni mističnih iznimaka: krštenik već pripada Sinu, prima Duha i može se obraćati Ocu iz odnosa u koji je uveden. Kontemplativni život razvija zajednički dar različitim intenzitetom i u različitim staležima. — Elizabeth of the Trinity: A Life of Praise to God, Krštenik ima pravo i sposobnost živjeti trojstvenu prisnost
↗ Otvori u vrtu →