Liturgija ne dodaje Pismu pobožan ugođaj izvana. Ona čuva povijesni i crkveni način njegova nastanka i primanja: Bog okuplja narod, proglašava Riječ, narod odgovara vjerom i predanjem, a Riječ vodi prema sakramentalnomu činu.
Ritam čitanja, nadahnuta odgovora, osobne tišine i zborne molitve postaje školom razmatranja. Tako Pismo ostaje živa riječ upućena Crkvi danas, a osobna lectio divina raste iz zajedničkoga liturgijskog pamćenja. — Introduction to Spirituality, str. 25–55
↗ Otvori u vrtu →