Nadnaravna ljubav ne ljubi samo korisnost, ugodu ni već vidljivu krepost bližnjega. Ona u njemu gleda osobu koju Bog poziva u svoju obitelj, osposobljava za milost i pripravlja za slavu; ljubi ono što već jest po daru i ono što po Božjemu pozivu može postati.
Takav pogled nije uljepšavanje stvarnosti. On može vidjeti pogrešku, ali ne prisvaja vlast nad tuđom nakanom i savješću. Umjesto osude bira suosjećanje, nošenje tereta, služenje i molitvu da se Božja zamisao u osobi ostvari.
↗ Otvori u vrtu →