Razgovor, prošnja, uzdizanje duše, pogled i zanos srca nisu suparničke definicije molitve. One opisuju različite radnje jednoga odnosa u kojem sudjeluju razum, volja, pamćenje, osjećaji i tijelo.
Molitva zato nije djelatnost izdvojenoga „duhovnog” dijela čovjeka. Osoba susreće Boga cjelinom onoga što jest, a rast odnosa postupno usklađuje sve njezine moći. — OSNOVE ZA MOLITVENU PRAKSU
↗ Otvori u vrtu →