Ignacije cijele Duhovne vježbe utemeljuje na jednom poretku: čovjek je stvoren da hvali, štuje i služi Bogu i tako spasi dušu, a sve ostalo na zemlji stvoreno je kao pomoć toj svrsi. Iz toga slijedi jedno pravilo uporabe stvorenja — služiti se njima onoliko koliko pomažu prema cilju, a otresti ih se onoliko koliko priječe.
Temelj nije asketski prezir svijeta, nego uređenje: stvorenja se ne odbacuju ni ne obožavaju, nego se stavljaju na svoje mjesto ispod svrhe za koju postoje.
Povezano: Ignacijanska indiferentnost oslobađa za Božju volju · Razboritost
↗ Otvori u vrtu →