Šutnja se ne iscrpljuje u tome da osoba ništa ne izgovori. Nutarnje komentiranje tuđega karaktera, pogrešaka i postupaka može jednako raspršiti pažnju, hraniti oholost i oduzeti mir. Sabranost zato uključuje zauzdavanje unutarnjega jezika koji bez stvarne odgovornosti neprestano prosuđuje druge.
Foley upozorava da opetovano prepričavanje povrede i nutarnje vođenje iste rasprave ne prazne srdžbu, nego učvršćuju njezine putove. Pažnju se može nježno odvojiti od osjećaja bez njegova poricanja i tako prekinuti hranjenje osude. — Ventiliranje srdžbe učvršćuje srdžbu; The Love That Keeps Us Sane: Living the Little Way of St. Thérèse of Lisieux
↗ Otvori u vrtu →