Poslušnost liječi kada osobu uvodi u pouzdan odnos, oslobađa je samovolje i pomaže joj svoje snažne pokrete uskladiti s istinitim dobrom. Ne liječi sama podložnost, nego ljubavlju i razboritošću uređena predaja volje.
Leonijina povijest traži tu važnu razliku. Zastrašivanje služavke proizvodilo je vanjsku pokornost i produbljivalo ranu; formacija u Pohođenju, kada je napokon spojila čvrstoću, dobrotu i prikladan ritam, pomogla je da ista snažna volja postane postojana u dobru.
Zato poslušnost nije terapija ako gasi savjest, poriče zlostavljanje ili prisiljava osobu na bezličnost. Iscjeljujuća poslušnost ostaje u istini, poštuje dostojanstvo i vodi slobodnijoj ljubavi. — LEONIE, LEONIJA MARTIN — Preobražena slabost - Razmatranja, str. 151–153
↗ Otvori u vrtu →