Posvećeni život je eshatološki znak a ne bijeg od svijeta

Posvećeni život ne prezire stvorenje ni ljudske odnose. Zavjetima pokazuje da nijedno zemaljsko dobro nije konačni cilj čovjeka i da se sva dobra mogu primiti u svjetlu budućega Kraljevstva.

Njegovo odvajanje od nekih dobara autentično je samo ako širi ljubav prema Crkvi i svijetu. Bijeg od odgovornosti, ranjivosti ili odnosa ne postaje posvećenje samim religioznim oblikom.

Doprinos iz knjige Introduction to Spirituality

Bouyer monaški „bijeg od svijeta” razumije kao odbijanje paloga poretka, ne Božjega stvorenja. Redovnik unaprijed prihvaća odvajanja koja će smrt jednom tražiti od svakoga kako bi već sada svjedočio uskrsnuću; povratak svijetu postaje plodan tek iz slobode koju više ne određuje njegovo prisvajanje. — Introduction to Spirituality, str. 185–211