Pouzdanje ne mora odmah objasniti kako će gubitak, protivština ili odgoda služiti dobru. Ono najprije priznaje Boga kao dobroga Oca i prima događaj bez optuživanja njegove volje; razumijevanje može doći poslije ili ostati djelomično.
Takvo povjerenje nije pasivno. Ono moli, koristi razumna sredstva, prihvaća pomoć stvorenja i služi bližnjemu, ali konačni smisao ne mjeri samo neposrednom ugodom. — Dijalog Božanske providnosti, pogl. 136–152
↗ Otvori u vrtu →