Samoća je kršćanska samo ako oslobađa za ljubav. U njoj osoba prima vlastitu ljudskost i siromaštvo kao mjesto Božjega milosrđa, pa drugima može pristupiti bez taštine, prisvajanja i potrebe za nadzorom.
Odricanje od buke i lažnoga ja tako se vraća zajednici kao nježnost, poštovanje i skrivena služba. Samoća koja ne donosi taj plod ostaje zatvorenost u sebe. — MISLI U SAMOĆI
↗ Otvori u vrtu →