Guibert razlikuje tri trenutka predanja Providnosti. Mirenje prestaje nijekati ono što se ne može promijeniti, ali događaj još nosi kao teret. Prihvaćanje slobodno pristaje ostati pred Bogom u toj stvarnosti. Ljupka ovisnost više ne prima samo događaj nego se s povjerenjem oslanja na Oca koji je prisutan u njemu.
Ti stupnjevi nisu mehanička ljestvica ni zahtjev da osoba odmah osjeti mir. Mogu se izmjenjivati, a novi gubitak može ponovno otvoriti borbu. Napredak nije prvenstveno ugodniji osjećaj, nego sve osobniji odnos s Bogom i veća sloboda za današnju dužnost.
Predanje pritom ne proglašava zlo Božjom djelatnom voljom. Razlikuje ono što Bog želi od onoga što dopušta te se zlu opire svim razboritim sredstvima, dok konačni ishod povjerava njegovoj moći preobrazbe. — LEONIJA MARTIN — Preobražena slabost - Razmatranja, str. 189–197
↗ Otvori u vrtu →