Prošnja priznaje da čovjek nije samodostatan i da ne vidi uvijek što je istinsko dobro. Ipak, pouzdanje u Božju pomoć ne znači pasivno čekati izvanrednu intervenciju umjesto odgovorna djelovanja.
Zrela prošnja otvara slobodu milosti i istodobno osposobljava molitelja da postane Božji suradnik. On traži pomoć, razlučuje savješću i ulaže vlastite snage u izgradnju kraljevstva. — OSNOVE ZA MOLITVENU PRAKSU
↗ Otvori u vrtu →