Poniznost ne zahtijeva poricanje prirodnih ili primljenih darova. Istinito poznavanje sposobnosti postaje ponizno kada ih čovjek prima kao dio Božjega plana i stavlja u službu, bez prisvajanja izvora i slave.
Lažno umanjivanje može biti jednako usmjereno na sebe kao i hvalisanje. Jednostavnost govori istinu o daru, zahvaljuje za njega i koristi ga ondje gdje može služiti ljubavi.
Terezija jednostavno priznaje da je Svemogući učinio velike stvari u njezinoj duši. Poniznost nije poricanje djela milosti, nego odbijanje da se dar prisvoji ili pretvori u dokaz vlastite vrijednosti. — The Happiness of God: Holiness in Thérèse of Lisieux, Poniznost znači postati ono što Bog vidi
↗ Otvori u vrtu →