Marginalizirani ljudi razotkrivaju krhkost, ovisnost i mogućnost neuspjeha koje dobrostojeća osoba često skriva od sebe. U tom analognom smislu postaju „sakrament” naše slomljenosti: vidljivi znak onoga od čega bježimo i mjesta na kojemu nas Krist čeka prema Mt 25.
Susret sa siromašnima zato nije jednosmjerno dobročinstvo. Crkva im služi konkretnom pomoći i pravednošću, ali istodobno dopušta da je njihova stvarnost obrati, oslobodi od iluzije samodostatnosti i nauči primati Evanđelje odozdo. — Slomljen, a blagoslovljen: duhovne vježbe s Richardom Rohrom
↗ Otvori u vrtu →