Slomljenost ne zaslužuje Božju ljubav, ali razotkriva da se ona nikada nije mogla zaslužiti. Kada se projekt samousavršavanja raspadne, slabost može prestati biti dokaz odbačenosti i postati mjesto na kojemu osoba prima milost.
To ne znači romantizirati ranu ni odustati od obraćenja. Susret s Bogom u slomljenosti upravo omogućuje odgovornost bez samomržnje: čovjek priznaje istinu, prima oproštenje i dopušta da ga ono što nije mogao sakriti učini milosrdnijim. — Slomljen, a blagoslovljen: duhovne vježbe s Richardom Rohrom
↗ Otvori u vrtu →