Sluga djeluje iz straha, plaćenik radi koristi, a sin časti Oca zato što je dobar. Vanjski čin može izgledati jednak, ali samo sinovska ljubav obraća srce i čini djelovanje slobodnim.
Katarina isti prijelaz prikazuje kao sazrijevanje od ropskoga straha preko najamničke ljubavi prema utjesi do prijateljske i sinovske ljubavi. Vanjski odnos prema Bogu postaje slobodniji koliko se Bog ljubi radi njegove dobrote, a ne samo radi izbjegavanja kazne ili primanja dara. — Dijalog Božanske providnosti, pogl. 49 i 58–74
↗ Otvori u vrtu →