Spoznaja sebe otkriva da čovjek nije izvor vlastitoga bića ni milosti; spoznaja Boga otkriva dobrotu od koje je sve primio. Odvojene, mogu se izopačiti u očaj ili preuzetnost. Sjedinjene, produbljuju poniznost, zahvalnost i ljubav.
Katarinina „ćelija spoznanja sebe” zato nije zatvaranje u vlastitu bijedu, nego mjesto susreta: duša u istom svjetlu vidi svoju ovisnost i Božju neizmjernu dobrotu. — Dijalog Božanske providnosti, pogl. 1, 4, 10 i 13
↗ Otvori u vrtu →