Put prema Bogu ne zahtijeva izvanredno zanimanje. Ono što današnji poziv nalaže postaje mjesto svetosti kada se izvršava savjesno i iz čiste ljubavi. — Bog nadohvat duše
Louis i Zélie nisu ostvarili mladenačke planove redovničkoga života, ali nisu zato ostali izvan puta svetosti. Bračni odnos, posao, trudnoće, gubitci djece, odgoj, selidba i njega bolesnoga roditelja postaju upravo građa njihova odgovora Bogu. — A Family of Saints: The Martins of Lisieux–Saints Thérèse, Louis, and Zélie
Foley suprotstavlja poeziju zamišljenoga života prozi stvarnih obveza. Acedia se liječi prihvaćanjem napora, pojedinosti i sporosti: upravo ondje bezimeni čin ljubavi presijeca vrijeme s vječnošću. — Proza svakodnevice liječi bijeg acedije; The Dark Night: Psychological Experience and Spiritual Reality
Granada obveze vlastitoga staleža stavlja ispred dobrovoljnih pobožnosti. Dobro djelo nije razborito ako zbog njega ostaje neizvršeno ono za što je osoba stvarno odgovorna; red ljubavi započinje vjernošću sadašnjemu pozivu. — A Memorial of a Christian Life, Božja prisutnost i pozornost na djelo dvije su oči djelovanja
↗ Otvori u vrtu →