Čovjek konačnu ustrajnost ne može osigurati vlastitim prijašnjim zaslugama. Može je ponizno i pouzdano prositi, oslonjen na Božju vjernost i Kristove zasluge.
Zato prošnja u razmatranju nije sporedan dodatak nakon uzvišenijih čina. Ona priznaje stvarnu nemoć, budi pouzdanje i ustraje sve do kraja. Poniznost, povjerenje i postojanost zajedno čuvaju molitvu od samopouzdanja i očaja. — The Practice of Mental Prayer — Ordinary Prayer
↗ Otvori u vrtu →