Vjera koja je stvarno primljena počinje oblikovati jezik, umjetnost, rad, odnose, običaje i prosudbu zajedničkoga života. Bez takva utjelovljenja lako ostaje izdvojena privatna ideja.
Utjelovljenje ipak nije nekritično poistovjećivanje Evanđelja s jednom kulturom. Vjera prima ono što je istinito i dobro, pročišćuje ono što ranjava dostojanstvo te dopušta da ista evanđeoska jezgra dobije nove povijesne izraze.
↗ Otvori u vrtu →