Zagovor ostaje smio i ustrajan, ali zahvaljivanje ga čuva od trgovine s Bogom. Molitelj iznosi konkretnu potrebu, a istodobno priznaje da su Božja mudrost, vrijeme i način dara veći od njegova zamišljena rješenja.
Zahvala prije vidljiva odgovora ne poriče bol. Ona prošnju premješta iz zahtjeva za nadzorom u odnos pouzdanja te dopušta da i odgađanje pročisti želju, proširi srce i učini molitvu istinitijom.
— Thirsting for Prayer, pogl. 5.
Hvala i prošnja nisu suparnice. Kada molitelj slavi Božji naum u Kristu, prirodno moli da se taj naum ostvari u njemu, Crkvi i svijetu. Zagovor je zato povlašteni oblik prošnje: osobnu potrebu uključuje u želju da Bog bude sve u svima. — Introduction to Spirituality, str. 98–104
↗ Otvori u vrtu →