„Molitva je uzdizanje duše k Bogu.” – sv. Ivan Damaščanski
U užurbanosti svakodnevice, često zaboravljamo pravu narav molitve. Zaboravljamo da ona nije tek skup riječi, puko izgovaranje formula, niti ritual koji “moramo” obaviti. Molitva, u svojoj biti, nije aktivnost, nego uzdignuće – nježno, duboko i osobno kretanje duše prema Bogu.
U tom uzdignuću, sve što nas sputava treba pasti u drugi plan: površne misli, svjetovni problemi, čak i one dobre brige koje nas inače zaokupljaju. Um i srce se otvaraju i uzdižu k Bogu. I ne staju ni pred anđelima ni svecima – osim kad ih izričito zazivamo – nego idu ravno k Bogu. Tamo, u Bogu, nalazimo svoj pravi dom.
Četiri dimenzije molitve
Molitva u svom punom, širokom značenju obuhvaća četiri temeljne dimenzije:
- Klanjanje (adoracija) Kad kleknemo pred Božju veličinu, divimo se Njegovoj svetosti i priznajemo koliko smo mali pred Njime. U tom klanjanju učimo poniznost, povjerenje i ljubav. Duša se podvrgava Božjoj volji i uzdiže se nad vlastitim ograničenjima.
- Molitva pokajanja (ispovijedanje i traženje oprosta) Duša se sjeća svojih rana, svojih godina lutanja i grijeha. Osjeća bol i stid, ali i nadu u milosrđe. Prava molitva pokajanja nije obeshrabrujuća – ona je pročišćujuća i obnavljajuća.
- Zahvaljivanje Sjećanje na darove koje smo primili otvara srce za zahvalnost, a zahvalnost vodi prema ljubavi. Što dublje vidimo Božju dobrotu, to više postajemo sposobni za dublju molitvu.
- Molitva prošnje Konačno, molitva uključuje traženje – ne sebično, nego ponizno i vjernički. Molimo za milosti za sebe i za druge, za Crkvu, za obitelj, za duhovna i tjelesna dobra. Ovdje se molitva izričito izražava kao žarka želja – iskreno traženje onoga što je dobro i ugodno Bogu.
Molitva je čin kojim razum, tumač volje, izražava čežnju duše i nastoji potaknuti Boga da je usliši.
🔥 Kad molitva postaje stvarna
Važno je znati: nema prave molitve bez stvarne čežnje. Ako samo ponavljamo riječi, a srce ne sudjeluje – tada molitva ostaje forma bez sadržaja. No kad srce želi Boga, kad gori od čežnje za Njim ili za Njegovom voljom, tada riječi postaju “plamteći vapaj”, istinska molitva koja dopire do neba.
Zato, kad idući put staneš na molitvu, ne pitaj najprije: “Što ću reći?”
Pitaj: “Što mi srce zaista želi reći Bogu?”