Prisutnost u molitvi nije prostorna blizina ni puka svijest o sebi, nego uzajamna prisutnost u ljubavi. Ona se širi u suradnju s Bogom: rad, izgradnja zajednice i služenje mogu postati oblici života pred Božjim licem.
Bog nije prisutan poput tijela koje zauzima mjesto. Molitvena prisutnost znači uzajamnu raspoloživost u ljubavi: Bog se daruje čovjeku, a čovjek svjesno stoji pred Bogom i odgovara.