Kod Otaca, kao i kod stoika, pravi razum i apatheia su povezani. Ipak, budući da je kršćanska besstrasnost drukčija od poganske, i gnoza koja iz nje proizlazi razlikuje se od čisto ljudske znanosti. Evagrijev lanac: apatheia „ima za kćer ljubav; a ljubav su vrata naravne spoznaje, kojoj slijedi teologija i, napokon, blaženstvo”.
Apatheia tako nije sama sebi cilj, nego je obnova slike Božje: uklanjanje onoga što kvari njezin sjaj, brisanje „stranoga elementa” (strasti) da se dođe do gledanja „mjesta Božjega” (kontemplacije). Vidi: Kontemplacija.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 255.
↗ Otvori u vrtu →