Kontemplacija

Kontemplacija (grč. theoría) u istočnoj je tradiciji vrhunac duhovnoga puta: spoznaja Boga koja nije puko razumsko znanje, nego sjedinjujuće gledanje rođeno iz ljubavi i čistoće srca. Špidlík je razlikuje od grčke „intelektualne” theorije: kršćanska theoría jest dar, „gnoza” koja izvire iz vjere i prakse.

Ključne crte:

• Put: praksa (praktiké) → naravna kontemplacija (physiké, gledanje Boga u stvorovima) → theología (kontemplacija samoga Trojstva). Vidi Praktike, physike, theologike.
• Organ: pročišćeni i pobožanstvenjeni nous; „nema prave spoznaje bez ljubavi”.
• Nepristupačnost Boga: na vrhuncu spekulacije Bog je još dalek → put „neznanja”, ljubavi i ekstaze.
• Plodovi: neprestani spomen Boga, preobrazba i svetost, slava Božja.
• Aktivna i mistična kontemplacija. Lehodey razlikuje jednostavan ljubavni pogled koji ostaje aktivan (Aktivna kontemplacija) od ulivene kontemplacije u kojoj Bog daje svjetlo i ljubav koje duša ne proizvodi (Mistična kontemplacija kao svjetlo i ljubav).
• Terezijin jezik dara. Četiri vode molitve prevode isti prijelaz u sliku vrta: od zalijevanja naporom do kiše koju daje Bog.

Povezano: Intelektualistička duhovnost i rođenje mistike · Kozmička duhovnost (štovanje ikona) · Pravi gnostik · Hesihazam · Taborska svjetlost · Aktivna kontemplacija · Četiri vode molitve.

Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, pogl. XIII (i I/III).

Doprinos iz članka o Ivanu od Križa

Kontemplacija je sazrijevanje teologalnoga odnosa, a ne samo viši oblik molitve. U prijelazu prema njoj diskurzivni rad ustupa mjesto mirnoj, općoj i ljubavnoj pozornosti. — Neka zapažanja o kontemplativnoj molitva u Ivana od Križa, Kontemplacija je teologalna komunikacija

Usporedba s transcendentalnom meditacijom izoštrava osobni karakter: kršćanska kontemplacija nije samo stanje bez misli, nego predanje živomu Božjem Ti. Sjedinjenje produbljuje osobu i odnos umjesto da ih rastopi u bezličnoj cjelini. — Vom Karma zum Karmel, Kršćanska kontemplacija čuva odnos Ja i Ti

Doprinos iz knjige MARY THE CONTEMPLATIVE

Kontemplacija je zrelost prijateljstva s Bogom koja zahvaća cijeli život. Nije cilj sama sebi ni izvanredno iskustvo: darovana je da čovjek sve više gleda Božjim očima, ljubi Božjim srcem i u svakodnevnim odnosima živi njegovu volju. — MARY THE CONTEMPLATIVE, Kontemplativac je zreli prijatelj Boga, Kontemplacija gleda Božjim očima i ljubi Božjim srcem

Doprinos iz knjige STUPNJEVI PONIZNOSTI I OHOLOSTI

Za Bernarda kontemplacija je treći stupanj istine. Nakon što razum primi poniznost, a volja se po Duhu proširi u milosrđe, Otac dušu uzdiže iznad nje same; na taj se stupanj ne penje vlastitom snagom, nego biva uznesena. — STUPNJEVI PONIZNOSTI I OHOLOSTI

Doprinos iz knjige The Dark Night of the Soul

May izoštrava razliku između meditacije i kontemplacije: meditacija obuhvaća namjerne oblike molitve, dok se kontemplacija ne može proizvesti ni „vježbati” kao tehnika. Čovjek u njoj djeluje spremnošću — pristaje, prima i ne pokušava dar pretvoriti u posjed. — The Dark Night of the Soul, Kontemplacija se ne proizvodi nego prima spremnošću

Doprinos iz knjige The Dark Night: A Gift of God

Schrock naglašava društveni plod primanja: kontemplativna ljubav postaje pomirenje, služenje i život koji se ne ravna prema produktivnosti, vidljivosti i kontroli ishoda. — The Dark Night: A Gift of God, Kontemplacija se dovršava u protukulturnom poslanju