Christian Spirituality in the Catholic Tradition

Jordan Aumann prati razvoj katoličke duhovnosti od biblijskih temelja do dvadesetoga stoljeća. Knjiga nije samo niz životopisa i škola: pokazuje kako ista evanđeoska jezgra poprima različite povijesne oblike, kako se karizme prilagođavaju novim društvenim uvjetima te kako se trajno obnavljanje Crkve rađa iz povratka Pismu, liturgiji, molitvi i življenom svjedočanstvu svetaca. Povijest istodobno služi razlučivanju jer otkriva plodna razvoja, ali i ponavljajuće neravnoteže između milosti i slobode, kontemplacije i djelovanja, osobne i crkvene pobožnosti.

Struktura

1. Sveto pismo i duhovni život — savez, Božja prisutnost, kraljevstvo, posinstvo i zapovijed ljubavi.
2. Duhovnost rane Crkve — apostolski oci, kršćanski život, mučeništvo i kršćanska gnoza.
3. Monaštvo na Istoku — djevičanstvo, pustinjaštvo, zajednički život, Kapadočani, Evagrije, Pseudo-Dionizije i Maksim.
4. Monaštvo na Zapadu — počeci, Ivan Kasijan, Augustin, Benedikt, irsko monaštvo i Grgur Veliki.
5. Benediktinska duhovnost — reforme, Cluny, kamaldoljani, kartuzijanci, cisterciti, Bernard i drugi učitelji.
6. Srednjovjekovna duhovnost — pučka pobožnost, kanonici, skolastika, Dominikanci, Franjevci i novi redovi.
7. Dionizijevska duhovnost i devotio moderna — Helfta, rajnsko-flamanska i engleska mistika, praktična pobožnost i razlučivanje.
8. Duhovnost nakon Tridentskoga sabora — duhovne vježbe, kršćanski humanizam, Ignacije, Terezija, Ivan od Križa i Franjo Saleški.
9. Moderna duhovnost — francuska škola, jansenizam, kvijetizam, povratak ravnoteži, Alfonz i engleska obnova.
10. Dvadeseto stoljeće — Mala Terezija, Elizabeta od Trojstva, Charles de Foucauld, liturgijska obnova, misije, laička svetost i sustavna duhovna teologija.

Nosive tvrdnje

• Pismo ostaje zajednički izvor i konačno mjerilo svih katoličkih duhovnosti.
• Evanđelje se ne mijenja, ali njegov življeni oblik mora odgovoriti stvarnim potrebama vremena i poziva.
• Nijedan stalež, narod, red ili škola ne iscrpljuje savršenu ljubav.
• Obnova je vjerna kada iz izvora prenosi jezgru u novi oblik, a ne kada arheološki kopira prošlost.
• Kontemplacija i djelovanje nisu dva kršćanstva; najplodnije djelovanje izvire iz primljene punine.
• Povijesne zablude često nastaju kada se jedan istinit naglasak izdvoji od cjeline vjere i crkvenoga života.
• Svetost laika i posvećenje usred svijeta pripadaju punini katoličke predaje, a ne njezinu rubu.

Izvučene točke

Potpuno tematsko razlamanje nalazi se u Povijest katoličke duhovnosti MOC.

Helfta kao konkretna razrada

Mechthild iz Magdeburga — tekuće svjetlo, ljubav i Helfta MOC razrađuje jedan od čvorova sedmoga poglavlja: žensku mistiku na narodnom jeziku, helftsku kulturu Pisma i studija, begine kao prostor djelovanja te potrebu da se iskustvo razlučuje zajedno s uredničkim i povijesnim slojevima izvora. — Matelda and the Cloister of Hellfde: Extracts from the Book of Matilda of Magdeburg