DUHOVNI BOJ

DUHOVNI BOJ

Scupolijev priručnik polazi od tvrdnje da se kršćansko savršenstvo ne sastoji u mnoštvu pobožnih čina, strogosti askeze ni ugodnim duhovnim iskustvima. Sve su to sredstva ili plodovi. Srž je upoznati Božju dobrotu i vlastitu nemoć, odreći se neuredne volje, predati se Božjoj volji te sve činiti radi njegove slave i ljubavi.

Četiri oružja

1. Nepouzdanje u sebe oslobađa od preuzetnosti i omogućuje istinsku samospoznaju. Pad može postati škola poniznosti ako razotkrije lažni oslonac na vlastitu snagu.
2. Pouzdanje u Boga čuva nepouzdanje od malodušnosti. Temelji se na Božjoj svemoći, dobroti, obećanjima i spremnosti da podigne ranjenoga borca.
3. Vježbanje uređuje razum, volju, osjetila i strasti. Krepost nastaje ponavljanjem njoj primjerenih čina, osobito u konkretnim prigodama koje se protive ukorijenjenoj strasti.
4. Molitva stavlja borbu u Božje ruke. Mora biti sjedinjena s djelovanjem, ustrajnošću, zahvalnošću i podlaganjem moliteljeve želje Božjoj volji.

Strategija borbe

Borba se ne vodi istodobno protiv svega, nego ponajprije protiv strasti koja upravo najviše tiranizira srce. Velike odluke provjeravaju se u malim sadašnjim protivštinama: zamišljena spremnost na herojsko trpljenje može prikrivati nestrpljivost pred jednom riječju, prekidom plana ili neuglednom dužnošću.

Scupoli naglašava da dobre želje i sveta djela nisu zaštićeni od sebeljublja. Nakanu treba provjeravati i obnavljati tijekom djelovanja. Ako zapreka dobrom djelu ruši mir i izaziva mrmljanje, moguće je da je osoba više prianjala uz vlastiti projekt nego uz Božju volju.

Krepost se stječe postupno, usredotočenim vježbanjem i činima suprotnima strasti. Prigode za strpljenje, poniznost ili ljubav nisu smetnja molitvi za te kreposti, nego redoviti način njezina uslišanja. Askeza ipak traži mjeru i razboritost: nerazumna gorljivost može uništiti zdravlje, ohladiti ljubav i pretvoriti krepost u povod oholosti.

Pad, mir i ustrajnost

Žalost nakon pada ne dokazuje poniznost. Kada proizvodi čuđenje, nemir i očajavanje nad sobom, može otkriti povrijeđenu preuzetost. Scupoli savjetuje da se prizna slabost, vrati mir, pouzda u milosrđe i odmah nastavi borbu. U duhovnom boju ne gubi onaj tko ne prestaje boriti se i pouzdavati u Boga.

Mir srca zato nije bijeg od borbe, nego uvjet ispravna razlučivanja. Želje koje izgledaju sveto, ali proizvode tjeskobnu žurbu, najprije treba umiriti i prinijeti Bogu. Šutnja, čuvanje govora i suzdržavanje od suda o bližnjemu štite nutarnji prostor u kojemu djeluje milost.

Molitva i Euharistija

Mislena molitva može biti izrečena prošnja, ali i šutljiv pogled kojim čovjek pred Bogom priznaje potrebu i očekuje pomoć. Razmatranje Kristove muke treba prijeći u nasljedovanje: Raspeti nije samo predmet osjećaja, nego živa knjiga kreposti.

Euharistija je za Scupolija oružje iznad ostalih jer se u njoj ne prima samo pomoć nego sam Krist, koji se bori zajedno s pričesnikom. Duhovna pričest produžuje tu čežnju kroz dan. Zahvalnost, predanje, vjernost u suhoći i ispit savjesti potom ugrađuju primljenu milost u svakodnevnu borbu.

Cjelina razlomljenih bilježaka nalazi se u Duhovni boj MOC.

Struktura i izdanje

Knjiga ima 66 kratkih poglavlja: nepouzdanje u sebe (2), pouzdanje u Boga (3–6), vježbanje (7–43), molitva i Euharistija (44–60) te priprava za posljednju borbu u času smrti (61–66).

Hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2001. Preveo Mladen Parlov prema osuvremenjenom talijanskom izdanju. ISBN 953-6197-31-6.