Istjerivanje demona je kršćanskim piscima 2.–3. st. znak božanske naravi kršćanstva. Od prve polovice 3. st. praksa egzorcizma počinje se uređivati; Crkva je čuva u dva oblika: egzorcizmi nad opsjednutim bolesnicima i egzorcizmi u krsnoj liturgiji.
Ipak, te su prakse tek poseban primjer vjere u snagu Boga, molitve i askeze. Origen poganima ističe da Pisma „čine što govore” — ona su sila; Evagrije: božanska riječ nije samo hrana, nego i oružje; Atanazije: „U riječima Pisma nalazi se Gospodin, čiju prisutnost demoni ne mogu podnijeti.” Isto vrijedi za ime Isusovo, znak križa i svaku molitvu (vidi Isusova molitva).
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 220.
↗ Otvori u vrtu →