Isusova molitva

Isusova molitva (grč. Euchē tou Iēsou) središnja je molitva istočne duhovne tradicije, osobito hezihazma.

Osnovni oblik:

Gospode Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj mi se grešnome.

Kraći oblici također su česti: „Gospode Isuse Kriste, smiluj mi se”, „Isuse Kriste, smiluj mi se” ili jednostavno „Isuse, smiluj mi se”.

Smisao

Molitva u malo riječi sjedinjuje ispovijed vjere u Krista i prošnju za milosrđe. Neprestano zazivanje imena Isusova čuva um u Božjoj prisutnosti, podupire budnost i pomaže u borbi protiv logizama.

Put molitve

1. Usmena molitva: polako, sabrano, glasno ili tiho.
2. Molitva uma: riječi se usredotočuju i sve manje rasipaju.
3. Molitva srca: molitva zahvaća središte osobe i postaje trajna nutarnja usmjerenost prema Kristu.

Psihofizičke metode, poput povezivanja molitve s disanjem, u tradiciji postoje, ali su pomoćne. Špidlík ih prikazuje s oprezom: ne zamjenjuju pokoru, vjeru, ljubav ni osobno vodstvo.

📖 Špidlík — Duhovnost kršćanskog Istoka

Molitva Isusu · Tri etape molitve Isusu · Psiho-fizička (znanstvena) metoda · Ruski hodočasnik · Razmišljanja o Isusovoj molitvi · Pobožnost prema Kristu.

Doprinos iz knjige Spirituality: An Art of Living: A Monk’s Alphabet of Spiritual Practices

Standaert polazi od imena Isus, koje nosi značenje spasenja i ozdravljenja. Ponavljanje imena, povezano s dahom i srcem, nije mehanička formula nego put kojim se cijela osoba sabire u Kristovoj prisutnosti. — Spirituality: An Art of Living: A Monk’s Alphabet of Spiritual Practices

Doprinos iz zbirke članaka

The Personal Prayer Life Of Jesus

Evanđelja prikazuju Isusa koji moli u važnim prijelazima poslanja i u potpunom predanju Ocu. Kršćanska molitva po Duhu ulazi u taj sinovski odnos. — The Personal Prayer Life Of Jesus