Na prvi pogled evanđeoski nauk o „spasenju duše” naliči nauku filozofâ poput Epikteta, za kojega je duša jedino i pravo dobro, a izvan nje nema ni dobra ni zla. Ipak, to bi vodilo u zanemarivanje tijela, što je istočnoj predaji strano.
Špidlík upozorava da formula „spasenje duše” u kršćanskom kontekstu ne isključuje tijelo: spasenje je cjelovito (usp. uskrsnuće tijela). Govor o „duši” često je pars pro toto za cijeloga čovjeka. Bitno je razlikovati biblijsko od stoičko-filozofskoga shvaćanja, koje bi tijelo prepustilo propadanju.
(Špidlík ovdje upućuje na Bazilijev spis mladićima o korištenju poganske literature i na širu raspravu o tijelu — vidi poglavlje IV, Tijelo u antici i Bibliji.)
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 69.
↗ Otvori u vrtu →