Kontemplacija providnosti vid je naravne kontemplacije: sastoji se u tome da se u bićima prepozna trag božanske mudrosti. Tako se nazire „očinskije”, „povjesnije” lice — i u tijeku povijesti spasenja i u svakidašnjem životu.
Providnost postaje sud, ispravak, kazna s obzirom na grijeh — ne prestajući biti providnost za grešnika (vidi Korist patnji za grešnika). Kontemplirati sud znači, dakle, gledati kako Bog i kroz kazne vodi k spasenju; to je „peta spoznaja” Evagrijeve sheme, neodvojiva od spoznaje providnosti.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 310.
↗ Otvori u vrtu →