Najdublji aksiom: krepost je sličnost Bogu i sudioništvo u Kristu. Bog se naziva raznim imenima kreposti i „tim nas nazivima potiče da se preobrazimo prema tim krepostima koje ga kvalificiraju” — kreposti su tako mjera našega pobožanstvenjenja.
Budući da smo stvoreni „na sliku”, suobrazni Kristu, Origen tvrdi da se kreposti stapaju sa Spasiteljem: on jest kreposti, a mi ih posjedujemo. Jedino Isus „ne razlikuje se od kreposti kojima je pun” — on je istodobno pravednost, mudrost, istina. Vršenje kreposti stoga je stvarno sudioništvo u biti Isusa Krista (vidi Pobožanstvenjenje).
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 267–268.
↗ Otvori u vrtu →