Pobožanstvenjenje

Pobožanstvenjenje (deificatio, grč. theosis) znači sudjelovanje u božanskom životu: čovjek postaje dionik božanske naravi ne po vlastitoj naravi, nego po milosti i posinjenju u Kristu.

• Ne postajemo Bog po naravi. Bog ostaje Stvoritelj, a čovjek stvorenje; pobožanstvenjenje nije poistovjećenje s Božjom biti.
• Bog daje udio u svome životu. Milost nije samo vanjski dar, nego stvarno zajedništvo s Bogom koji se daruje.
• Biblijski temelj: „da postanemo dionici božanske naravi” (2 Pt 1,4). KKC 460 sažima otačku misao: Sin Božji uzima našu narav kako bi nas učinio dionicima svojega božanstva.
• Duh Sveti je živo počelo pobožanstvenjenja. On ne daje samo darove, nego sebe samoga; krštenjem čovjek postaje dionik božanske naravi i hram Duha Svetoga.
• Identitet se čuva. Klasična je slika željezo u vatri: željezo ostaje željezo, ali prima sjaj i žar vatre. Tako milost ne poništava čovječnost, nego je ispunja.
• Cilj je svetost u Kristu. U katoličkom i istočnom jeziku pobožanstvenjenje je drugo ime za puninu kršćanskoga života: suobličenje Kristu, posinjenje i ljubav koja čovjeka uvodi u Božji život.

Vezano: Mistični život · Ljubav · Milost · Hipostatska unija

📖 Špidlík — Duhovnost kršćanskog Istoka

Kod Špidlíka je pobožanstvenjenje temeljni cilj istočne duhovnosti: sve struje, prakse i oblici molitve tumače se kao put prema sudjelovanju u Božjem životu.

Divinizacija (pobožanstvenjenje) · Istoznačni izrazi pobožanstvenjenja · Ideal pobožanstvenjenja · Krepost kao sličnost Bogu i sudioništvo u Kristu · Očišćenje svijeta i progresivno pobožanstvenjenje.

Pseudo-Dionizije — cilj svake hijerarhije

Pseudo-Dionizije pobožanstvenjenje određuje kao postajanje što sličnijim Bogu i sjedinjenje s njim prema ljudskoj sposobnosti. Ono je dar Trojstva, prima se preko Pisma, sakramenata, spoznaje i služenja te ostaje udioništvo: Bog je izvor koji se ne nalazi na istoj razini kao oni koje čini dobrima i božanskima.

— Pseudo-Dionysius: The Complete Works, The Ecclesiastical Hierarchy I, 373C–376B; Pismo 2, 1068A–1069A

Mertonov patristički okvir

Merton pobožanstvenjenje čita kao zajednički cilj teologije i mistike. Irenej brani konačni poziv cijeloga čovjeka protiv gnostičkoga dualizma, a Atanazije božanstvo Riječi i Duha jer samo Bog može stvarno dati udio u božanskom životu. Stoga dogmatska preciznost ovdje služi otvorenosti dara svim vjernicima, ne duhovnoj eliti. — A Course in Christian Mysticism, str. 40–45, Dogma čuva otvoren put mističnom sjedinjenju