Molitva Isusu (Isusova molitva) jedna je od „slava pravoslavlja”, praksa drevnoga podrijetla a do danas vrlo živa na Istoku. Bizantski i ruski monasi vežu je uz brojanicu (komboskoinon, lestovka, čotki) koja pomaže brojati zazive i poklone.
Do sredine 11. st. nije bila tako raširena kao u 14. st.; mnogi autori (u Filokaliji i izvan nje) nadmeću se u slavljenju njezine izvrsnosti. Teofan Zatvornik (za opatom Filemonom): „Zazivaj Gospodina sa zanosom: Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku! Čini to bez prestanka — u crkvi, kod kuće, na putu, za rada i objeda, na ležaju — od trenutka kad otvoriš oči do trenutka kad ih zatvoriš; to je kao izložiti se suncu, jer znači ostati u prisutnosti Gospodina, sunca duhovnoga svijeta.” Vidi: Isusova molitva.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 290–291.
↗ Otvori u vrtu →