Logismós nije nužno zao — postoje i dobre misli (krepostima se pripisuje „očinstvo” dobre misli; i glas savjesti je logismós). Origen razlikuje čiste (katharós) i nečiste (akáthartos) misli; čista se zove i theíos (božanska), pneumatikós (duhovna), agathós (dobra), hágios (sveta).
Ipak, pozornost se usredotočuje na nečistu misao (logismós ponerós), zvanu i daimonikós (demonska), empathés (strastvena), ánthropinos („ljudska” u pejorativnom smislu), ídios (vlastita — usp. „vlastita volja”). Vrlo često sama riječ logismós (mn. logismói) označava zle misli. Tu je jezgra cijeloga nauka o duhovnoj borbi: misao je bojište. Vidi: Logizmi.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 221–222.
↗ Otvori u vrtu →