Špidlíkova razmišljanja: zaziv Isusova imena vezan je uz nepsis (budnost) i stoga je djelotvorna antirresis protiv svih demona. Od 14. st. autori je često tumače kao kratak sažetak kršćanske vjere.
Krajnji oblik štovanja imena Isusova doveo je neke ruske monahe („imjaslavci / onomolatri”, kraj 19. st.) do nauka koji je uzburkao Rusku Crkvu (1912.–1913.); ne poistovjećujući ime s osobom, Bulgakov je razvio teoriju o dinamičkoj, kvazi-sakramentalnoj snazi imena Božjega (Kologrivov recitiranje imena Isusova usnama uspoređuje s prisutnošću Gospodina „u blagoslovljenoj ikoni”).
Ne treba zanemariti ni vrijednost psiho-somatske metode sa stajališta religiozne psihologije: za Oce se u disanju susreću pneuma i krv, duša, glas; mirno ozračje i tjelesni položaj pomažu introverziju. Ipak, sve to ostaje pomoćno i traži osobno vodstvo. Usp. Isusova molitva.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 293–295.
↗ Otvori u vrtu →