Vita Consecrata posinodalna je apostolska pobudnica o posvećenomu životu i njegovu poslanju u Crkvi i svijetu. Posvećeni život prikazuje kao dar Oca po Duhu, ukorijenjen u Kristovu načinu života. Zavjetovanjem čistoće, siromaštva i poslušnosti Crkva trajno čini vidljivima crte djevičanskoga, siromašnoga i poslušnoga Isusa te naviješta Kraljevstvo koje je već prisutno, ali još nije dovršeno.
Preobraženje je temeljna ikona dokumenta. Pozvana osoba privučena je Kristovom ljepotom, sluša ljubljenoga Sina i s njime silazi s Tabora prema Kalvariji, uskrsnuću i poslanju. Evanđeoski savjeti nisu samo asketske odluke: ispovijedaju Trojstvo, jer poslušnost očituje sinovski odnos prema Ocu, čistoća jedinstvenu ljubav prema Kristu, a siromaštvo pouzdanje u Boga kao jedino bogatstvo.
Posvećenje produbljuje krsni savez i daje mu osobit oblik, ali ne stvara neko drugo krštenje. Njegova pashalna dimenzija sjedinjuje odricanje s uskrsnom radošću; eshatološka dimenzija održava budnim iščekivanje Zaručnika; marijanska dimenzija prepoznaje u Mariji prvu učenicu, uzor potpunoga predanja i plodnoga djevičanstva.
Bratski život nije samo praktičan smještaj apostolskih radnika. Zajednica, okupljena u Kristovo ime, treba biti znak trojstvenoga zajedništva, mjesto uzajamnoga prihvaćanja, razlučivanja, formacije i poslanja. Autoritet služi jedinstvu i vjernosti karizmi, a skrb za stare i bolesne provjerava je li bratstvo doista izgrađeno na daru osobe ili samo na njezinoj korisnosti.
Dokument traži crkveno zajedništvo s biskupima, mjesnim Crkvama, drugim ustanovama i laicima, ali bez brisanja vlastitoga identiteta. Posebno ističe dostojanstvo i dar posvećenih žena, vrijednost kontemplativne klauzure, redovničke braće, svjetovnih ustanova i novih oblika posvećenja. Obnova karizme spaja vjernost izvornoj milosti s kreativnim odgovorom na znakove vremena.
Formacija je djelo Oca, Sina i Duha te traje cijeli život. Obuhvaća ljudsku, duhovnu, zajedničarsku, apostolsku i kulturnu dimenziju, a posebnu pozornost traži u prijelazima, krizama, promjeni službe, bolesti, starenju i približavanju smrti.
Poslanje izvire iz samoga posvećenja: osoba je poslana prije svega time što pripada Kristu, a tek zatim pojedinim zadatkom. Apostolsko djelovanje ostaje plodno kada je prožeto kontemplacijom, Božjom riječju, euharistijom, časoslovom i zajedničkim razlučivanjem.
Posvećeni život ima proročku zadaću. Čistoća osporava svođenje osobe na užitak, siromaštvo kulturu posjedovanja, a poslušnost samovolju koja slobodu odvaja od istine i odnosa. Posebna ljubav prema siromašnima, zalaganje za pravdu, odgoj, kultura, mediji, inkulturacija, ekumenski i međureligijski dijalog te duhovna pratnja konkretni su oblici iste Kristove ljubavi do kraja.
Dokument odgovara utilitarističkom pitanju o „korisnosti” posvećenoga života slikom pomazanja u Betaniji. Život potpuno izliven Kristu može izgledati kao rasipanje, ali upravo njegovo preobilje dragovoljnosti i ljubavi ispunja Crkvu miomirisom. Posvećeni život vrijedi prije izvršenih funkcija: on svjedoči da je Bog dostojan cijeloga života.
Krist i Trojstvo: Posvećeni život čini Kristov način života vidljivim · Preobraženje je ikona posvećenoga života · Evanđeoski savjeti ispovijedaju Trojstvo · Tabor vodi prema Kalvariji i uskrsnom poslanju
Crkva i Kraljevstvo: Posvećeni život pripada srcu Crkve a ne njezinu rubu · Raznolikost karizmi gradi zajedništvo bez jednolikosti · Posvećeni život anticipira buduće Kraljevstvo · Posvećenje produbljuje krsni savez bez stvaranja drugoga krštenja · Zaručnički smisao posvećenja usmjerava cijelo srce Kristu
Svetost i zajednica: Svetost prethodi svakom apostolskom djelovanju · Bratski život je znak trojstvenoga zajedništva · Zajednica oblikuje poziv a ne samo smješta pojedince · Formacija traje cijeli život jer se osoba ne prestaje oblikovati · Zajednica je glavno mjesto formacije posvećene osobe
Poslanje i proroštvo: Poslanje izvire iz posvećenja prije nego iz zadatka · Zavjeti proročki osporavaju hedonizam posjedovanje i samovolju · Ljubav prema siromašnima provjerava vjerodostojnost posvećenja · Božja riječ i euharistija održavaju jedinstvo kontemplacije i poslanja
Dijalog i dar: Dijalog počinje svjedočanstvom života i zajedničkom brigom za čovjeka · Posvećena osoba prati suvremenu žeđ za Bogom bez bijega iz povijesti · Posvećeni život je preobilje ljubavi koje se ne mjeri korisnošću