Iv 12,44-50

• Naslov: Ja — Svjetlost — dođoh na svijet.
• Vrsta:Svagdan
• Tag: Kršćanstvo

• Misao:"Tko vidi mene, vidi onoga koji me posla"
  • Moj osvrt:Jučer smo razmišljali o tome što znači biti kršćanin u četiri točke. Evo nam danas i pete: tko vidi nas da vidi onoga koji nas je poslao - Isusa. Ovo svakako treba biti naš ispit savjesti za svaki dan. Da se zapitam da li su drugi u meni mogli vidjeti barem jednu crtu Isusova lica ili barem jednu gestu Isusova ponašanja.
  • Kao što njega posla Otac u svijet tako on šalje nas. Ne šalje nas same nego nam daje silu Duha Svetoga.
  • Isus koji je Svjetlo želi da nosimo to Svjetlo u svaki kutak ovoga svijeta koji je još u mraku. Da nitko ne ostane u tami.
  • Isus ne sudi, nije došao suditi, pa ni mi ne bismo trebali druge suditi, ogovarati i kritizirati, jer tako širimo tamu, a ne svjetlo.
  • Onaj tko svojevoljno odbacuje njegovu riječ, njegovu Ljubav taj je sam sebe osudio jer se sve više udaljava od svjetla (jedinog svjetla) i kroči u tamu i sjenu gdje ga vrebaju zvijeri. Štoviše i sam se pretvara u zvijer: "U zaklonu sjedi k’o lav u pećini, vreba da opljačka jadnika i da ga povuče u mrežu."
  • "Onaj tko bi se htio s vama ophoditi neka nauči vaš govor, a ako ne, čuvajte se da vi ne naučite njegov. To bi bio pravi pakao… Jer bi bila velika šteta početi govoriti novim jezikom… A ne možete znati kao ja kako je to veliko zlo za dušu, zato što sam to iskusila. Jer ako naučite njihov jezik zaboravit ćete ovaj drugi“ Terezija Avilska