»Kao glina u ruci lončarevoj, i vi ste u mojoj ruci.«
Gospodin poziva Jeremiju da siđe u "kuću lončarovu", jer će ondje čuti i shvatiti njegove riječi. Lončar je Bog, a njegova kuća je Crkva, ali i središte naše duše u kojem on trajno prebiva. Vrata u kuću su molitva i razmatranje Božje riječi. Upravo tu ćemo čuti Boga i naći svom smiraj, jer ćemo shvatiti da smo glina u njegovim rukama. Da se samo trebamo njemu prepustiti. On od nas želi načiniti posude u koje će staviti svoje darove. Bit ćemo posude u njegovim rukama kojima će on druge napojiti i nahraniti i privući ih k sebi. Da bi on to ostvario s nama, trebamo se kao glina prepustiti u njegove ruke - da nas oblikuje, da nas pritisne svojim prstima, a zatim da nas stavi u vatru, u peć gdje ćemo biti prokušani koliko možemo nositi.
Glina je omekšana vodom (=Duh Sveti) i može se oblikovati toplinom (=Božja Ljubav) lončarevih ruku. Glina ne može sama omekšati niti formirati oblik. Tople ruke lončara koje dodiruju glinu čine da omekša. Zatim se može oblikovati u nešto korisno kao što je zdjela. 🕊️✋🔥🏺
Gospodine, prepuštam se danas u tvoje ruke da me oblikuješ. Toliko puta sam se opirao tvojim dodirima i tvojim poticajima. Danas obnavljam svoje povjerenje u tebe, jer znam da je to jedini i pravi put. Isprazni me od svega što nije od tebe i učini me posudom koja će uvijek biti ispunjena tvojom milošću, da uvijek tebe i samo tebe nosim drugima.
↗ Otvori u vrtu →