Lk 16,1-13

**kriza** (njemački _Krise_ < latinski _crisis:_ prosudba < grčki _ϰρίσıς:_ odluka).

1. Dubok, sveobuhvatan poremećaj u životu pojedinca ili funkcioniranju društva sa snažnim i više ili manje teškim i trajnim posljedicama; **prijelomno, prolazno teško stanje**

2. U vojnom značenju, **stanje povećanog intenziteta neprijateljskoga djelovanja. Obično se brzo razvija**. Zbog teških i dugotrajnih posljedica što ih krize mogu imati na sigurnost i stabilnost pojedine države, regije ili na svjetskoj razini, predviđanje i upravljanje krizom **jedna je od najvažnijih zadaća** međunarodne zajednice.

3. U medicini, prijelomna faza u tijeku bolesti (npr. zarazne s visokom vrućicom), ili iznenadno pogoršanje neke bolesti . Od pojave krize **bolesnikovo se stanje može poboljšati ili pogoršati**.

4. U filozofiji, stanje sporenja mišljenjâ ili konflikta koje **završava donošenjem nekoga konačnoga suda, odnosno odluke. Kriza stoga u suvremenoj filozofiji označuje unutarnju podijeljenost čovjeka, njegovu mogućnost da odredi samoga sebe i svoj položaj u svijetu**

K=kraj R=raskršće I=ispit savjesti ZA=zapomaganje

Tri stvari koje možemo naučiti od nepoštenog upravitelja:

1. on je u krizi, otkriven je, bliži mu se kraj ima malo vremena da se izvuče; riječ crisis = prosudba, odluka moraš izabrati da li si uz Isusa ili nisi "vrijeme je sad" probudi se odluka mora biti donesena sada, obrati se (mi duhovno živimo neprestano u krizi) probuditi se u duhovnoj situaciji u kojoj se nalazimo, jer hitno trebaš napraviti izbor, donijeti odluku; Kriza je (iznenadni) događaj koji svojim sadržajem prijeti egzistenciji ili ugledu kako osobe tako i institucije ili društva, te stoga izaziva strah ili stres.

Kao što se greda uglavljena u zdanje ne remeti potresom, tako se ni srce utvrđeno zrelim promišljanjem ne plaši u času pogibelji.“ (Sir 22,16) Kriza je svakako neodvojivi dio čovjekova života. Ona je točka prekretnice i mogućnosti. Rođenje i smrt krajnji su i po mnogočemu kritični trenuci čovjekova života. Svaka od ne tako ugodnih vijesti koju valja priopćiti ili imati na umu jest povezana s krizom. Nije ispravno pitanje _ako_ (dođe do krize), što ćemo onda, nego _kada_ ona zakuca na naša vrata, što ćemo tada. U kriznim trenucima i borbama šutnja je zapravo govor. U krizi svatko progovara na ovaj ili onaj način. Šutnja je govor, čak i krik (usp. Jer 15). Netko u krizi vapi, a netko drugi zamukne (usp. Jer 20,9). Osim umorom obuzetih Jahvinih proroka Jahve također u takvim kriznim trenucima šuti, sve dok se ne rasplamsa Njegov gnjev (Iz 42,14-17; 64,11). U vremenima krize neki se biblijski likovi povlače u sebe i tišinu (Ilija, 1 Kr 19), drugi se bore (Jakov, Post 32) ili protestiraju (Mojsije, Br 11). U kriznim vremenima poznatim iz starozavjetnoga konteksta proroci dobivaju poziv da progovore i da ne šute. Stoga Jahve poziva i pita: _„Koga da pošaljem? I tko će nam poći?“_ (Iz 6,8). Mnogi suvremeni teološki i biblijski komentatori pisali su i pišu o vremenima krize, pozivali su i pozivaju, osobito Crkvu, da podigne svoj proročki glas. Ne mislite da sam ja došao donijeti na zemlju mir. Nisam došao donijeti mir, nego mač (krizu). (Mt 10,34)

2. priznaje da je slab fizički i duhovno, iskrenost o sebi, samospoznaja; u DŽ nema mjesta za neiskrenost, za zavaravanje samoga sebe: srčani te probudi da prestaneš jesti što ne smiješ a do tada sebe zavaravaš: znaš da to ne smiješ jesti a opet to činiš; u duhovnoj krizi trebamo biti iskreni prema sebi i Bogu; priznati svoju slabost i potrebu za Bogom

Samospoznaja, s obzirom na grijeh, na ovom putu molitve jest kruh s kojim se moraju jesti sva jela, koliko god slasna bila, a bez ovoga kruha ne bi se mogli održavati, ali treba jesti umjereno. MŽ 13, 15 Ovdje progovara ono Terezijino zdravo rasuđivanje (razbor). Ona mora prvo dobro promisliti nešto, prije nego djeluje; želi poznavati sve činjenice (okolnosti); ona treba svo rasvjetljenje na putu prema Bogu koje može dobiti: "ovo oko vlastite samospoznaje ne smije zapustiti nikada" MŽ  13,15

„Naći 'sebe' ne znači nikako naći samo svoju siromašnu, ograničenu i smetenu dušu; nego naći Božju silu koja je uskrsla Krista od mrtvih i po kojoj naša 'vlastita zgrada postaje Božji stan' (Ef 2,22). Ja ne mogu otkriti Boga u sebi niti sebe u njemu ako nemam snage da se gledam upravo onakvim kakav jesam, sa svim svojim ograničenjima.“  Thomas Merton, Nitko nije otok

3. djeluj - on djeluje, čini nešto da se izvuče. Sva samospoznaja ne znači ništa ako ništa ne poduzmete. Nakon samospoznaje valja odlučno mijenjati način ponašanja da se nadvladaju slabosti. U izgradnji osobnosti to je najteži korak jer je posrijedi promjena navika. A za to treba snage i hrabrosti, obzirnosti i razumijevanja. Ako ti je molitveni život slab, počni moliti sada, odmah, danas, vrati se sakramentima, popravi odnose s drugima sada, odmah; odlučna odlučnost; sakrament sadašnjeg trenutka

-"Mea culpa!" -Dobro je, da priznaš svoje dugove! Ali ne zaboravi, kako se plaćaju: suzama... i djelima. "Ako se ne odvažimo odjednom progutati smrt i zakazivanje zdravlja, nikada nećemo napraviti ništa. Nastojte ne bojati je se i sasvim se prepustiti Bogu, pa što bude bude. Što ako umremo?"  PKS 11, 4-5 Sv. Ivan od Križa postavlja isti ideal no izražava se još preciznije. Na početku Uspona postavlja crtež s tri puta: "Duša treba uvijek težiti: ne onome što je lakše,  nego onome što je teže, itd.

Jasno je da su padine Karmela strme i da nema prečaca ni dobrih puteva za uspeti se. Nema platoa za odmaranje, samo usputnih nivoa gdje se za trenutak možeš zaustaviti pomažući se samo štapom, a to je Križ. Siromašni samostan sv. Josipa u Duruelu koji je Ivan ukraso križevima i lubanjama oslikava ovaj življeni apsolutni asketizam. Ova duhovnost ne paradira svojom vanjštinom niti je skriva, jer želi privući samo jake duše. Terezija to govori sestrama: "Ono što nadasve od Vas tražim jest to da ona koja na sebi primijeti da nije sposobna podnijeti ono što se ovdje provodi, to kaže; ima i drugih samostana gdje se također služi Gospodinu."

Zakon trpljenja je zakon života. Isus ostaje među nama u Euharistiji lomeći se u kruhu na oltaru – mi sudjelujemo u njegovoj muci  _"Dokle god kruh nije izlomljen, nitko ne može biti sit, nitko nahranjen."_ Origen

_"Umrijeti da bi se darovalo život: to je ono što možemo naučiti od zrna žita. Zato već u prilikama kruha u Euharistiji vidimo da ovaj sakrament ima žrtveni karakter."_ (Wilfrid Stinissen, _Kruh koji se lomi,_ 10.)

Oni sveci koji su iskusili velike patnje, ujedno su iskusili i najveće radosti koje je moguće iskusiti na zemlji. Na samrti Mala Terezija je rekla: "O moja Majko, uvjeravam vas da je kalež pun do vrha!... Nisam mogla ni zamisliti da je moguće tako puno trpjeti." I odmah nakon toga dodaje: "Ja sam u miru... I ne kajem se što sam se predala Ljubavi."

Trpljenje=vrata u veliku radost – zato razumijemo zašto sveci inzistiraju na križu

"Ako bi ti došao netko, propovijedajući laku nauku, pa bio on i anđeo i vršio čudesa da ju podupre, ne vjeruj mu. Radije stavi svoje pouzdanje u strogu pokoru i odvojenost od svih stvari."(u krizu koja te tjera na promjenu DV, duh.vodstvo....) sv. Ivan od Križa