Julijana iz Norwicha (oko 1342.–nakon 1416.) engleska je rekluza i autorica Objava Božanske ljubavi. U bolesti 1373. primila je niz „pokazanja” koja je tijekom desetljeća promišljala i teološki produbljivala. Underhill razlikuje početni događaj od dugoga rada tumačenja: mistični dar nije uklonio potrebu za razmišljanjem, učenjem i sazrijevanjem jezika.
Njezino svjedočanstvo povezuje Kristovu muku, pouzdanje, ljudsku malenost i Božje majčinstvo. Duhovno djetinjstvo nije tjeskobna ovisnost, nego sigurnost duše koju Bog poznaje, nježno čuva i vodi prema punini.
Duga verzija pokazuje kako Julijana razlikuje početni događaj objave od njegova postupnog razumijevanja. Govori o trima načinima pokazanja — tjelesnom prizoru, riječi oblikovanoj u razumu i duhovnom viđenju — te se na ključne slike vraća nakon petnaest i gotovo dvadeset godina. Zato je njezina knjiga svjedočanstvo mističnoga dara podvrgnutoga vjeri, razmišljanju i dugom razlučivanju.
Njezine najpoznatije teme tvore povezanu cjelinu: Lješnjak traje jer ga Bog stvara ljubi i čuva, Sve će biti dobro ostaje obećanje skrivene dovršenosti, Kristovo majčinstvo rađa hrani i odgaja milošću i Ljubav je konačni ključ Julijaninih objava. — Revelations of Divine Love
↗ Otvori u vrtu →