Léonie Martin (1863.–1941.) bila je krhka, ćudljiva i odgojno najzahtjevnija kći obitelji Martin. Majčina pisma bilježe neuspjehe, zabrinutost i pokušaje različitih pristupa, ali i ustrajno odbijanje da se dijete poistovjeti s njegovim teškoćama.
Nakon više neuspjelih pokušaja redovničkoga života trajno je ušla u samostan Pohođenja u Caenu kao s. Françoise-Thérèse. Njezin put pokazuje kako zvanje može sazrijevati sporo i kroz ponovljene početke. — A Family of Saints: The Martins of Lisieux–Saints Thérèse, Louis, and Zélie
Piatov dokumentarni životopis, sažetak s. Emanuele Marije i Guibertova razmatranja zajedno pokazuju da Leonijina svetost nije nastala uklanjanjem njezine krhkosti. Rane, sporost, osjetljivost i snažna volja postupno su mijenjale smjer: obrana je postajala otvorenost, tvrdoglavost ustrajnost, osjećaj manje vrijednosti vedra poniznost, a vlastita povijest škola samilosti prema ranjenima.
Kao redovnica Pohođenja spojila je Mali put svoje sestre Terezije s duhovnošću Franje Saleškog. Male dužnosti, poslušnost, molitvena suhoća, prikazanje Milosrdnoj Ljubavi i skrovita briga za duše čine njezin put stvarnim svjedočanstvom da Slabost privlači milosrđe kada se preda Isusu. — MUKOTRPNI PUT SVETOSTI LEONIJE MARTIN, LEONIE, LEONIJA MARTIN — Preobražena slabost - Razmatranja, Leonija Martin — preobražena slabost MOC
↗ Otvori u vrtu →