Apsolutno nadnaravno

Apsolutno nadnaravno je ono što je nadnaravno po samoj svojoj biti — što potpuno nadilazi svaku stvorenu narav i što nijedno stvorenje ne može zaslužiti ni imati pravo na njega.

Prema o. Adolpheu Tanquérayu, postoje samo dva slučaja apsolutnog nadnaravnog u cijeloj povijesti:

1. Utjelovljenje — najuzvišeniji slučaj: u Isusu Kristu božanska narav sjedinjena je s ljudskom naravi u jednoj osobi, nerazdvojivo i bez miješanja. → Hipostatska unija
2. Posvetna milost — dostupna nama kroz sakramente. Ne čini nas Bogom, ali mijenja nas i čini nas sličnima Bogu; udjeljuje nam udio u božanskom životu. → Milost

Razlika od relativnog nadnaravnog (preternaturalnog): preternaturalni darovi (besmrtnost tijela, savršeno znanje) nadilaze određenu narav, ali ne svaku. Adam ih je posjedovao povrh posvetne milosti — izgubio ih je Padom, a sakramenti ih ne vraćaju. → Izvorna pravednost

Posvetna milost je apsolutno nadnaravna jer Bog daje samoga sebe — ne samo darove, nego vlastiti božanski život. Zato je KKC 1999 izriče ovako: „Milost Kristova je nezaslužen dar kojim nam Bog dariva svoj život."