Milost

Milost je Božji život uliven u nas — ne samo besplatni dar koji ne zaslužujemo, nego stvarno sudjelovanje u Božjem životu koje nas čini pravom djecom Božjom.

• Puna definicija. „Besplatni dar" — to je tek pola odgovora. Milost nije propusnica za nebo. Ona je božanski život uliven u nas. „Slavu koju si mi dao, dao sam njima." (Iv 17,22)
• Duh Sveti kao pokretač. Duh Sveti ne „daje" milost kao iz automata — on je formalno počelo pobožanstvenjenja. Daje nam sebe samoga, uspostavlja odnos. „Utiskuje se na dušu kao pečat na voštanoj pločici." (Sv. Ćiril Jeruzalemski)
• Čini nas djecom Božjom. Milost nas stvarno usvaja — postajemo dionici božanske naravi i punopravni članovi Božje obitelji (Ef 1,5-6; 2 Pet 1,4).
• Počinje krštenjem. „Krštenjem smo postali dionici božanske naravi i hramovi Duha Svetoga." (KKC 1265)
• Vječnost počinje sada. Pobožanstvenjenje nije samo obećanje za poslije — počelo je krštenjem i raste kroz duhovni život. Milost nas već sada preobražava.

• Posvetna milost — precizni naziv. KKC 1996: „besplatna i nezaslužena pomoć koju nam Bog daje da odgovorimo na njegov poziv da postanemo djeca Božja, dionici božanske naravi i vječnog života." Posvetna milost je milost u svojemu punom, trajnom, preobražavajućem obliku.
• Cijela Trojica prebivaju — ne samo Duh. KKC 1266: „Presveto Trojstvo daje krštenicima posvetnu milost." KKC 1997: „Milost... uvodi nas u intimnost Trojstvenog života." Tri Božanske Osobe uvijek su zajedno — kad Duh Sveti prebiva u nama, Otac i Sin su tu.
• Aumann: biti rođeni od Oca. O. Jordan Aumann, O.P. (Duhovna teologija, str. 76): Kao posvojena djeca sjedinjena s Bogom po Kristu, u određenom smislu smo i mi rođeni od Oca — naše sjedinjenje s Bogom analogno je sjedinjenju Krista i Oca.
• Grijeh blokira milost. Laki grijeh „vrijeđa i ranjava" ljubav (KKC 1855); smrtni grijeh = gubitak posvetne milosti (KKC 1861). Terezija: „Uklonite smolu koja zamračuje kristal."

• Primamo više nego Adam. Sakramenti ne vraćaju samo ono što je Adam izgubio — daju nam više. Sv. Toma Akvinski (Compendium theologiae, pogl. 237): „Krist je za ljudski rod povratio ne samo ono što je Adam izgubio grijehom, nego sve ono što je Adam mogao zaslužiti." Kristova poslušnost Ocu donijela je preobilnu milost.

• Formalno i virtualno sudjelovanje (Tanqueray). Naša spoznaja = virtualno sudjelovanje u Božjoj spoznaji — slično, ali drukčije. Milost = formalno sudjelovanje: čini nas deiformnima, istinskim dionicima Božje naravi, a ne tek nositeljima nečega izdaleka sličnoga. U njoj se Bog daje sam, ali posvetna milost u duši ostaje stvorena kakvoća, a ne Božja bit. Posvetna milost je nadnaravna kakvoća pridodana duši koja nas čini dionicima božanskog života „na stvaran i formalan, ali akcidentalan način." (Tanqueray)

Vezano: Pobožanstvenjenje · Mistični život · Asketizam · Izvorna pravednost

Doprinos knjige Spiritual Theology

Aumann prikazuje posvetnu milost kao stvorenu trajnu kakvoću koja daje stvarno sudjelovanje u Božjem životu. Iz nje slijede opravdanje, posinstvo, prijateljstvo s Bogom, mogućnost zasluge i prebivanje Trojstva. Djelatne milosti ne zamjenjuju taj život, nego ga bude i pokreću prema konkretnom slobodnom činu. — Spiritual Theology

Dar koji postaje životna zadaća

Milost prethodi odgovoru, ali ga ne čini suvišnim. Kršćanski rast nosi napetost između dara i zadaće: osoba je u Kristu primila novi život te je istodobno pozvana slobodno postajati ono što već jest po daru. — Postajemo ono što smo već primili u milosti

Zato se milost ne zatvara u nutarnju pobožnost. Ona postupno zahvaća moralne odluke, odnose, pripadnost Crkvi i psihološku strukturu osobe. — Duhovni rast obuhvaća teologalnu moralnu eklezijalnu i psihološku dimenziju

Milost je najdublje osobni Božji dar: Bog ne predaje samo pomoć ili stvoreno dobro nego po Kristu u Duhu uvodi čovjeka u zajedništvo vlastitoga života. — Božje samopriopćenje je dar samoga Boga

Slabost zato nije prostor izvan milosti. Kada je priznata bez uljepšavanja, može postati mjesto oslanjanja na snagu koja nije samoproizvedena. — Dosta ti je moja milost

Doprinos iz knjige SVETI AUGUSTIN — RUKOVET

Milost prethodi čovjekovu dobrom htijenju, liječi ranjenu volju i prati je do dovršenja. Ona nije vanjski dodatak naravi nego nutarnje Božje djelovanje koje prosvjetljuje razum, budi ljubav i oslobađa slobodu za dobro; zato Bog u ljudskim zaslugama kruni vlastite darove. — SVETI AUGUSTIN — RUKOVET, Milost prethodi dobroj volji i prati je do dovršenja, Milost liječi uzdiže i pokreće cijeloga čovjeka, Bog u zaslugama kruni vlastite darove