Lozano opisuje tri načina osobne potvrde: izgovorenu riječ, pogled koji prepoznaje vrijednost i dodir koji izražava prisutnost. Pamti šutljivu ruku svojega punca na ramenu te sinove koji su prepoznavali njegov pogled ponosa. U Kerryinu opisu zagrljaju prethodi molba za dopuštenje. Središte je primljena ljubav, a ne obvezan vanjski oblik.
— Abba's Heart: Finding Our Way Back to the Father's Delight, 10. A New Foundation.
Vezano: Primljeni blagoslov postaje blagoslov za druge.
Osobnu potvrdu Lozano razlikuje od općenitih lijepih riječi: blagoslov dodiruje pitanje tko sam i čemu moj život pripada. U praktičnim uputama prije držanja ruke ili dodira ramena traži dopuštenje osobe. — Unbound: A Practical Guide to Deliverance, 7. I Receive Blessing in the Name of Jesus; 13. Walking Someone through Deliverance. Vidi Dodir u molitvenom služenju traži izričito dopuštenje i obzirnost.
Schneider polaganje ruku izvan određenih obiteljskih i službenih odnosa ograničuje strože nego Lozano. Razlikuje zaziv Gospodinova blagoslova od geste kojom se, prema njegovu tumačenju, izražava vlastita ovlast. Ta razlika modela nije prešutno izravnana. — The Liber Christo Method: A Field Manual for Spiritual Combat, 4. poglavlje, Pouka 10. Vidi Schneider razlikuje zaziv blagoslova od blagoslovne geste kojom se izražava ovlast.
↗ Otvori u vrtu →