Kršćanski život ne počinje pokušajem da čovjek pobudi Božju naklonost. Stvaranje, utjelovljenje, Kalvarija, uskrsnuće i Euharistija već objavljuju Ljubav koja je prva djelovala.
Čovjekov je temeljni čin dopustiti da bude ljubljen i na taj dar odgovoriti ljubavlju. Zato se svetost ne gradi kao osvajanje Boga, nego kao sve potpuniji odgovor na već primljenu ljubav.
Bernard mjeri Božju inicijativu darom Sina i križa: Bog je ljubio neprijatelje prije njihova pomirenja. Ljudska ljubav zato nije početni kapital nego dužni, uvijek nedostatan odgovor na već primljeno sebedarje. — BOŽJA LJUBAV
Franjo Božju inicijativu opisuje kao nadahnuće koje budi srce prije prvoga spasonosnog pokreta. Taj je početak u čovjeku i za čovjeka, ali nije proizveden samom ljudskom snagom. Milost ipak ne prisiljava: čovjek joj se može oduprijeti, dok se ustrajnost zahvalno pripisuje Bogu. — The Saint Francis de Sales Collection — 15 Books, Treatise on the Love of God, II. knjiga.
Guibert tri lažne slike Boga — tiranina, škrtca i udaljenoga Boga — suprotstavlja Bogu kojemu pripada žeđ da se daruje. Leonijin prvi duhovni čin nije učiniti sebe vrijednom ljubavi, nego dopustiti da bude ljubljena u svojoj stvarnosti; tek primljena ljubav postaje snaga za uzvrat. — LEONIJA MARTIN — Preobražena slabost - Razmatranja, str. 85–107
↗ Otvori u vrtu →