Milost ne postupa s ranjenom osobom kao s predmetom koji treba brzo popraviti. Bog vidi obrane, strah, slobodu i dubinu rane te često djeluje polako, skriveno i posredovano odnosima. Sporost zato nije siguran znak odsutnosti milosti.
Leonijino desetljećima dugo sazrijevanje pokazuje zašto vanjski pritisak nije dovoljan. Ista čvrsta volja koja se u nesigurnosti očitovala kao otpor mogla je postati ustrajnost tek kada je susrela ljubav, sigurnost, primjer i formaciju prilagođenu stvarnoj osobi.
To ne znači da vrijeme samo po sebi liječi ni da odgovornost treba odgoditi. Strpljivost stvara uvjete u kojima istina i zahtjev mogu biti primljeni slobodno, bez ponavljanja nasilja koje je ranu produbilo. — MUKOTRPNI PUT SVETOSTI LEONIJE MARTIN, LEONIE, LEONIJA MARTIN — Preobražena slabost - Razmatranja, str. 54–60
↗ Otvori u vrtu →