Julijana preokreće sliku čovjeka kao isključivo potrebitoga primatelja: Krist spašenoga čovjeka naziva svojom radošću, nagradom, čašću i krunom. Božji dar ne završava poništenjem stvorenja, nego njegovim uključivanjem u radost Trojstva.
Čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz samodostatnosti ni zasluge odvojene od milosti. Ono je plod Kristove ljubavi koja želi da spašeni udovi budu njegova kruna i zajednička radost Oca, Sina i Duha.
— Revelations of Divine Love, pogl. XXII–XXV i LI
↗ Otvori u vrtu →